Isaiah 7

1U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina dođe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. 2I dođe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra.

3Tada reče Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva. 4I reci mu: čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.

5Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći: 6Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;

7Zato ovako veli Gospod Bog: neće se to učiniti, neće biti. 8Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod. 9I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, nećete se održati.

10I još reče Gospod Ahazu govoreći: 11Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. 12A Ahaz reče: neću iskati, niti ću kušati Gospoda.

13Tada reče Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu? 14Zato će vam sam Gospod dati znak: eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo. 15Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.

16Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina. 17Gospod će pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.

18I tada će Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pčelama koje su u zemlji Asirskoj; 19I doći će i popadaće sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve česte i na svako drvce.

20Tada će Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu. 21I tada ko sačuva kravicu i dvije ovce, 22Od mnoštva mlijeka što će davati ješće maslo; jer maslo i med ješće ko god ostane u zemlji.

23I tada će svako mjesto gdje ima tisuća čokota za tisuću srebrnika zarasti u čkalj i trnje. 24Sa strijelama i s lukom ići će se onamo, jer će sva zemlja biti čkalj i trnje. A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neće doći strah od čkalja i trnja, nego će biti ispust volovima i gaziće ih ovce.

25